Pozdrav svima!

Prošlo je više od polovice ljeta, svašta se događalo. Ponajprije da spomenem fakultet, ispiti su bili riješeni "već" krajem lipnja, ostale su tek činilo se formalnosti zvane završni rad, no............ Odužilo se nažalost sve do sredine srpnja, početak ljeta tratio sam boravkom u Zagrebu. Tokom tog boravka dvaput sam nastupio u kvizu "Tog se nitko nije sjetio". Partner mi je bio tata, uspješno smo nastupili ali vratili smo se kući praznih džepova. Dvaput u tzv. dvoboju, oba puta poraženi rezultatom 2:1, nedostajalo je malko sreće. Uglavnom, zabavili smo se, rado bi smo ponovili ali pravila nedopuštaju ponovna prijavljivanja pa smo zbog toga malo razočarani. Nije kviz sve što se događalo, bilo je toga još naravno, sa mnom nikad nije dosadno. Prvi put sam sudio na međunarodnom teniskom turniru za osobe s invaliditetom, jedno sasvim novo i zaista pozitivno iskustvo. Već dugo nigdje nisam vidio toliko pozitivne energije i toliko pozitivnih ljudi na jednom mjestu. Nadam se da ću i sljedeće godine biti dio tog događaja. Zatim bih istaknuo odlazak kod frendice u Vrbovec, moj prvi odlazak u Vrbovec naravno. Bilo je svega počevši od lude zabave, ludih ljudi, krađe barskih stolica, harmonike, korumpiranih policijskih djelatnika i lijepih djevojaka.

Prošla je već polovica srpnja, u Rijeci sam proveo svega tri sata i već sam morao na put za Umag, radilo se naravno o našem najvećem teniskom turniru koji je ove godine proslavio svoju dvadeset petu obljetnicu. Bilo je to interesantnih 10 dana. Krenulo je s graševinom pa Tomislavom da bi završilo s coronom i sangrijom. Vrijeme nas nije baš poslužilo, u moru sam se okupao svega tri puta. Istaknuo bih svečani ručak u organizaciji ZTSH-a, bilo je škampa, krvavog mesa i dobrog vina. Hrana je općenito bila užasna, bojao sam se da ne poberem neku bolest jedući tu hranu. Pitam se tko su uopće kuhari, sramota. Govorili su mi da budem skroman, ipak imam smještaj i hranu, ali takva hrana, to je kao da jedete otrov za štakore i to onaj kojemu je istekao rok trajanja. Došao je i kraj ove avanture, najviše sam se veselio povratku kući zbog mamine kuhinje.

Uslijedilo je par dana detoksikacije, zatim sam pošao u neko mjesto iznad Sv.Jurja na jadranskoj magistrali. Tamo je bila vikendica puna skakavaca, pauka, stonoga i sličnih živina. Bilo je hrane i alkohola te solidne muzike. Neki su izdržali noć, neki dvije. Uslijedio je povratak kući.

Početkom ljeta sinula mi je ideja kako bih mogao putovati s obitelji ovo ljeto. Najprije sam htio u Budimpeštu, zatim u Bratislavu te već viđeni Beč. Naravno, to smo ostvarili. Krenuli smo preko Zagreba prema Mariboru, preko Maribora za Graz pa u Beč. Prošli smo pored Beča te nastavili prema Bratislavi, malo smo se izgubili ali brzo smo i te probleme savladali. Stigli smo u "hotel" u predgrađu Bratislave, to ustvari nije bio hotel, već banka. Neobično, ali sve ima svojih prednosti. Prvu večer smo proveli obilazeći Bratislavu. Najprije stari grad i dvorac pa zatim Korzo. Navratili smo u šoping kako bi kupili pivu koja je ovdje izrazito jeftina i ukusna. Uslijedila su poslikavanja uzduž grada, obišli smo više manje sve što se u užem centru može vidjeti. Po noći je mama zamalo zapalila hotel zbog svojih fobija od komaraca, naime radi se o onoj famoznoj spirali koja ubija komarce. Ujutro smo se nakupovali hrane te krenuli za Beč. Uletjeli smo ravno u centar Beča te odmah zastali u Starbucksu na kavu. Krenuli smo s obilaskom grada. Od famoznih katedrala, parlamenta, opere, kuće muzike, raznih parkova... Dan smo zaključili odlaskom u zabavni park Prater te kasnije u dvorac Schonbrunn izvan Beča. To su definitivno bile dvije najveće atrakcije. Prater me podsjetio na zabavni park koji sam pred dvije godine obišao na Oktoberfestu u Munchenu. Schonbrunn je stvarno nešto posebno, nažalost došli smo svega sat vremena prije zatvaranja i nismo ga stigli obići, ali mladi smo i bit će prilike jedne druge godine. Jako umorni zaputili smo se prema Bratislavi, nismo imali snage da još malo šetamo Bratislavom. Sljedeće jutro, napustili smo hotel te obišli noviji dio Bratislave, ručali u kineskom restoranu te kupili još nekoliko pivi kao suvenir. Nakon obilaska krenuli smo u dvjestotinjak kilometara udaljenu Budimpeštu, treći europsku prijestolnicu na Dunavu. Tu smo se dosta izgubili, onda smo na sreću pogodili pravi most preko Dunava i dalje nije bilo teško pronaći hotel. U kasnim popodnevnim satima smo se smjestili u hotel. Odlučili smo otići u obilazak grada. Krenuli smo od glavne ulice, razgledavali sve žive i ne žive dućane, razgovarali sa svime i svakime. Došli smo do obale Dunava i odlučili šetati prema parlamentu. Usput smo vidjeli brodove za krstarenje po rijekama te mnogo toga. Dunav je bio još više smeđe boje nego u prethodnim gradovima. Prošli smo razne građevine, ali vrhunac je bila zgrada mađarskog parlamenta. Nešto tako veliko, savršeno nisam vidio još od Barcelone i Sagrade Famiglie. Tu smo malo odmorili te smo razmišljali da li otići tramvajem nazad ili pješice, odlučili smo potražiti još jednu katedralu pa ćemo onda na tramvaj. Međutim, mi smo se opet izgubili te previše prohodali i bilo je prekasno za povratak na tramvaj, naišli smo na željenu katedralu. Radilo se o katedrali Sv. Stjepana. Usput smo došli na jedan od većih trgova gdje je puno mladih ispijalo votku sjedeći pred Božjim očima ispred još jedne u nizu prelijepih katedrali. Zatim smo naišli na njihov oblik Pratera, puno mladih pije i čeka odlazak u život. Došlo je vrijeme za povratak u hotel, išli smo autobusom, švercali smo se jer vozač nije znao engleski jezik. Došao je i novi dan. Prvo odredište bila je glavna gradska tržnica. Mama i tata su je vidjeli na tv-u i poželjeli je obići. Stvarno dobar odabir. Na putu prema tržnici prošli smo po jednoj od glavnih pješačkih ulica, razgovarali i cjenkali se s nekolicinom romkinja, prodavale su sve (osim tijela i organa). Tržnica je ogromna, nudi sve što i tržnice u Hrvatskoj ali ponuda je znatno opširnija. Čak je ponudila i trbušni ples. Bilo je interesantno pogledati pravi trbušni ples. Kupovali smo začine, kobasice i razne suvenire. Zastali smo da probamo i poneki specijalitet. Probao sam langoš, ne znam kako bih to opisao. Otprilike kao mini pizza s brojnim sastojcima, pošto sam još u razvoju morao sam si uzeti i neku njihovu kobasicu, grah sa čilijem i ostale dodatke, uz to je naravno došla i crna piva. Bilo je ukusno ali i podosta skupo, iznenađujuće. Za nastavak obilaska odabrali smo prelazak na drugu stranu Dunava, odnosno u Budim. Tamo smo se uspeli na brdo gdje se nalaze brojne znamenitosti i muzeji. Istaknuo bih kraljevsku palaču, još jednu u nizu katedrala, razne muzeje te krađu šalica iz jedne birtije. Posjetili smo i drakulin labirint, nabacili pokoji selfie i slično. Već j bilo kasno poslijepodne te smo se lagano počeli spuštati. Hodali smo uz Dunav prema sljedećem mostu preko kojeg nam je odredište otok sporta. Taj je otok nalik na zagrebački Jarun ali daleko veći. Iznajmili smo bicikle te se provozali uzduž i poprijeko. Pri završetku obilaska naišli smo na djevojačku zabavu, malo je čudno da je bila po danu, ali očito je to njihov običaj. Puno razdraganih djevojaka u ranim tridesetima, očarane šarmom mojeg brata te načinom na koji sam ja lizao svoj sladoled. Tjerale su me da pijem alkohol, njihovu rakiju palinku ili kako se već zove, zaboravio sam. Nakon tog otoka odlučili smo se provozati tramvajem koji ima sasvim neobičnu rutu, vozi uzduž obale Dunava. Odvezli smo se do centra te smo tamo odlučili pojesti nešto na glavnom trgu, nešto slično hrani na glavnom trgu u Pragu. Također izrazito skupa hrana, zasigurno skuplja nego u restoranima. Nakon večere uslijedilo je opuštanje, otišli smo na riblju masažu. Dakle sitne ribe su nam grizle noge u akvariju, zanimljiv osjećaj ali opet ne mogu to istaknuti kao nešto neponovljivo. Umorni od cijelog dana zaputili smo se prema hotelu te odlučili posjetiti bazen. Što se desilo u bazenu ostaje u bazenu. Zadnji dan boravka u Budimpešti iskoristili smo za obilazak nacionalnog stadion nazvanog po njihovoj nogometnoj legendi Ferencu Puskasu te smo obišli Trg slobode i obližnji park, popili kavu i lagano prema Lijepoj našoj.

Uslijedilo je nekoliko dana odmora u Rijeci. Tih par dana sam iskoristio za uživanje u okusima mamine kuhinje, trčanje u ranim jutarnjim satima te kupanje (rijetka pojava ovog ljeta nažalost). Par dana odmora i već je vrijeme za nove izazove, vrijeme je za odlazak na kontinent......

Čakovec....
Prvi u nizu ljetnih futures turnira. Ove godine to mi je već treći turnir ove kategorije, što mi je najviše do sada svakako. Već po dolasku moji kolege su me nazvali zanimljivim nadimkom, Big problem. I tako sam ostao do kraja turnira, svih sljedećih 7 dana. Istaknuo bih da sam što se tiče mog posla relativno kvalitetno izvršavao sve svoje obaveze, uvijek postoji prostor za napredak i uvijek može još bolje. Hotel je bio pristojan, hrana ukusna, domaćini ljubazni. Grad je bio malko prazan, ljudi su još uvijek na moru. Bilo je ukusne travarice s Pelješca, lijepih djevojaka u klubu, uglavnom samo pozitivna atmosfera. Iz Čakovca sam se vraćao vlakom, mislim da bih brže trčao.

Nakon povratka iz Čakovca nastavio sam s obavljanjem poslova u bijelom sportu. Uslijedilo je 50. izdanje međunarodnog veteranskog turnira u Opatiji. Upoznao sam mnoge krasne i manje krasne ljude, surađivao sam nadasve zanimljivim ljudima. Još jedan dobro odrađen posao otišao je u povijest. Sada je vrijeme za povratak u stvarnost. Odlazim u Zagreb, kako bih riješio obranu završnog rada. Nadam se brzom povratku, nadam se kako ću obaveze izvršiti u što kraćem roku te nastaviti s odmorom.

Evo postavljam i tri slike s putovanja, iz svakog grada po jedna slika :)

Pozdrav do sljedećeg....

BsK

Što je Georudarijada?

Dakle radi se o susretu studenata rudarsko-geoloških fakulteta s područja Balkana. Međunarodni susret koji se održava jednom godišnje, najčešće u svibnju. Radi se o susretu koji je praćen sportskim natjecanjima i dobrom zabavom. Ove godine je održano na Zlatiboru, planini u južnoj Srbiji. Trajalo je ravno pet dana uključujući naporno putovanje. Sudjelovali su RGNf Zagreb, Gf Varaždin, NTf Ljubljana, RGf Beograd, Rudarski fakultet iz Tuzle te Tehnički fakultet iz Kosovske Mitrovice. Naši domaćini,Srbi bili su izrazito ljubazni i sasvim pristojno organizirani. Smještaj je za studentske prilike bio jako dobar, hrana je bila sasvim u redu,ako mene pitate malo previše ulja te prekuhana riža i pašta. Sljedeće godine ne znamo gdje će biti i tko će biti organizator, ako mene pitate sve je bolje od Slovenije :)

Kako je sve krenulo i što se sve događalo?

Sve je krenulo tako da sam po najvećoj mogućoj kiši pristigao u svoje zagrebačke odaje. Tada je krenulo pakiranje stvari te odlazak u potragu za promjenom novca iz kuna u dinare. Obišao sam cijeli uži centar grada Zagreba, nažalost najbolje što sam mogao je dobiti eure,hajde hajde rekoh preživjet ću. Večer je jedva dočekana te je bilo vrijeme za polazak prema faksu. Nisam vjerovao da ću subotu navečer provesti u fakultetskim prostorima. Sve je počelo s laganim zagrijavanjem uz iločki gemišt u studentskom 'bircu' Jami. Nakon dva sata zagrijavanja pristigao je naš bus, naša žuta raketa s dva ostarjela vozača. Krenulo je ukrcavanje te polazak. Zbog već određenih količina unesenih napitaka u svoja tijela zastali smo već na legendarnom Ježevu, odmorištu po samom izlasku iz Zagreba, 20 minuta udaljenom od polazišne točke. Redovito smo stajali, svakih 45min do 1h i tako korak po korak prema Hr-Srb granici Bajakovo. U bus je ušla nadasve zgodna Hr policajka, malo nas iskontrolirala pa nas pustila, Srbi su bili bolje volje već na granici tako da smo i tu zapreku vrlo jednostavno savladali. Najprije smo u zoru zastali u nekom rudarskom baru na prvu kavu. Sljedeće odredište je bio prvi veći supermarket, on se nalazio u gradu Užice. Po dolasku najprije sam bio fasciniran izgledom njihovog gradskog stadiona. Bez zezancije i Brazilci bi se tada posramili. Napokon sam pronašao mjenjačnicu koja radi nedjeljom i dočekao svoje dinare, pošto je dinar petnaesti dio kune osjećao sam se kao bogataš kada sam u ruci držao oko šest tisuća dinara. Zatim smo se zaputili u market, malo da se opskrbimo. Pošto smo teglili desetak litara vina iz Hrvatske, frend i ja smo se odlučili nešto sitno opskrbiti. Nakupovalo se pive (Jelen) te rakija od jabuke i višnjevac te malo vode čisto da ne kupimo samo alkohol. Bilo je mjesta i za moje čokoladno mlijeko s okusom jaffa keksa. Očekivalo nas je još pola sata putovanja do Zlatibora. Po dolasku na prostor Zlatibora valjalo je pronaći hotel, odnosno Studentsko odmaralište Ratko Mitrović. Uz malo muke, pronašli smo ga. Uslijedio je check in. Naime, po dolasku u odmaralište dočekao nas je snijeg, i to vjerovali ili ne kako je Severina rekla vidjela sam snijeg u maju, sada smo ga i mi vidjeli i osjetili. Uslijedio je kratki popodnevni odmor, meni i frendu bio je cimer za divno čudo iz Rijeke, dečko kojeg u životu nisam vidio. Došlo je vrijeme večere i lagano upoznavanje još nepoznatih ljudi. Za stolom za večeru iznenađenje, meni u restoranu je na ćirilici. Što jesti bilo je pitanje? U početku su konobari bili ljubazni pa nismo ostali praznih usta. Nakon jela bilo je vrijeme da počnemo s nazdravljanjem. Sve je počelo u hodniku na drugom katu lijevo. Hodnik s Hr zastavom, u početku mirno, kasnije prava žurka. Krenulo je lagano, kako je vrijeme odmicalo postalo je razuzdano. Uslijedio je odlazak u klub, Irish pub na otvorenje. Tamo se jedna kolegica s faksa popela na šank te je zaplesala, imala je kramp na leđima, važan detalj te večeri. Nakon toga u toj noći sve mi je mutno, sada ću prepričati čega se sjećam. Popio sam previše, zaspao sam stolu tj. tako su mi prijatelji rekli. Moja ekipa me odvela van i nakon toga sam se pogubio. Sjećam se neke place, snijega, i sljedeće što vidim je cesta i neki taxi. Ušao sam u taxi koji je stajao na nekoj uzbrdici te unutra vidio neke ljude, sljedeće čega se sjećam je moja hotelska soba.

Dan drugi naravno. Počelo je veselo. Dakle ustajem se grozno mamuran, ne vidim ispred sebe, odem na doručak, posvađam se s konobaricom, dobijem nauljen doručak i onda još saznam da igram turnir u stolnom tenisu za faks. Otišao ja igrati, kad ono tamo se lupa na veliko. Mogao sam birati hoće li protivnik biti Srbin ili Slovenac, i ja naravno odabrao Srbina. Dakle, kada ono profesionalac, zove se Vukašin. Frajer me ponizio kao nitko, neoprostivo jednostavno, imao sam noćne more od dotičnog. Taj dan je bio u znaku tog poraza, još sam igrao odbojku, naravno ne sam. Izgubili smo također od Beograda. Doduše nisam ja baš spretan u odbojci, sveopćenito u ekipnim sportovima slabije funkcioniram.Igrao sam odbojku u nadi da ću upasti nekoj djevojci u oči ali ništa od toga kada sam shvatio da to nije to. Izdvojio bih maestralnu pobjedu naših nogometaša također nad Beogradom ali pošto u tome nisam sudjelovao jednostavno nije vrijedno spomena previše detalja. Brzo je došla večera, najprije večera sa menijem na ćirilici :( Nakon borbe s pismom naših djedova počelo je lagano zagrijavanje. Odlučio sam upoznati djevojke iz susjedne nam Slovenije. Nisam bio baš zadovoljan, niti su humoristične niti su pristupačne niti su nešto ekstra lijepe niti piju. Družio sam se s momcima uglavnom. Igrali smo neku igrati s kolegama iz Beograda, tu se puno popilo ali i zabavilo. Napomenuo bih da je tamo kružio neki pijani Slovenac imenom Žiga pa smo mi to iskoristili te smo ga žigosali, nažalost samo markerom i kaladontom jer nismo sadisti. Uslijedio je odlazak u centar svijeta, u klub u kojem sam večer prije jetru ostavio. Zabava na najjače, alkohola i selfija u potocima. Usred zabave sam prošetao van kluba, ovaj put sen isam izgubio. Kupio sam si sladoled i neku instant kavu koju sam popio bez vode i mlijeka,dakle u praškastom stanju, odvratno. Vratili smo se taksijem koji naravno nisam platio, kao ni večer prije. Spavanje.

Dan treći naravno. Ponovno mamurluk ,doručak. Ovaj put za doručak nisu bila jaja u ulju već komplet lepinja (njihov specijalitet) također u ulju, kuhar im je očito vrlo neobrazovan i nespretan. Otkrio sam da Srbi kuhaju tursku kavu u kafićima, to me spasilo, preporodilo, održavalo na životu. To je bila moja transkavuzija. Malo smo odigravali stolnog tenisa, u nadi da ću postati kao moj uzor Vukašin, malo smo bildali, selfijali i slično. Odigrali smo čak turnir u najnapetijoj igri svih vremena, čovječe ne ljuti se. Opet sam završio drugi, mislim da nikada nisam pobijedio iako sam ja neslužbeni hrvatski čovječe ne ljuti se reprezentativac. Danas se igrala košarka, malo rukomet i takvi loptački sportovi, nije me to previše impresioniralo. Izdvojio bih šetnje centrom Zlatibora, njegovim "golemim" jezerom te kavom u centru. Znam da možda malo prekratko pišem ali ovo je bio odmor, a ne obilasci a i k tome mi nismo u velikom gradu, mi smo u odmaralištu tipa naše Bjelolasice. Došlo je vrijeme večere, lagano zagrijavanje i ponovno dernek. Opet se druženje prebacilo na Hr kat i Hr hodnik, barjak se vijorio na prozoru. zabava je počela uz zvuke tamburice završila je pravim srpskim pjesmama. Bilo je i skidanja,plesanja, pjevanja,deranja (ne Zvonimir naravno) i slično. Pridružili su nam se neki Slovenci, oni zabavni i društveni naravno te dva Srbina, Trajče i Miloš. Oni su plesali neki svoj ples. Ja sam također snimio pjevačko plesni duet s prvo spomenutim. Puno previše smo popili i krenuli smo prema gradu, isti klub,isti ljudi. Nažalost do kluba nismo došli jer smo morali na putu pomagati jednom našem kolegi koji je malko pretjerao s alkoholom, tu smo došli do crne rupe te večeri, pomagajući otrijeznio sam se ali morao sam se pomiriti s tim jer sam znao da sam napravio dobro djelo. U tom već drukčijem stanju smo vodili dubokoumne razgovore s članovima navijačke skupine Delije. Pričali smo o ratu, ustašama, četnicima i slično. Došli smo do zaključka da smo svi mi od krvi i mesa. Lik s kojim sam najviše pričao je čak rekao da kada je trijezan tuče sve ljude koji nisu Srbi ,ali dok je pijan da je dobar. To mi je bilo malo čudno jer je inače obrnuta situacija, barem kod mene. Svanulo je jutro, valjalo je poći u krevet.

Dan četvrti. Finalna natjecanja u svim ekipnim sportovima, mislim da smo sve izgubili. Posljedice od abnormalnih količina alkohola te nasilje momaka iz Kosovske Mitrovice (tzv. drvosječe) oduzelo nam je ukupno sportsku pobjedu na Georudarijadi. Vrijeme je brzo prolazilo. Izdvojio bih odlazak u grad po malo vina, nestalo mi je hrvatskog vina, prijelaz na srpsko me nije oduševljavao. Usput sam kupio razglednicu svojoj majci da pomisli kao podsjetnik na moje nezaboravne dane, iako bi praktičniji i realniji poklon bila rakija s obzirom da se puno pilo, a ne boravilo u prirodi kao što razglednica sugerira. Tek dakle četvrti dan mi smo dobili meni prije večere na latinici, Bog ih blagoslovio. Napokon sam znao što jedem. Nažalost kvaliteta hrane se nije poboljšala s novim pismom. Riža i paštu su i dalje ostale prekuhane, ulja je bilo svugdje i svagdje. Počela je zabava, naša oproštajna, druženje na najjače, moj cimer Francois je otišao obnavljati međunarodne odnose sa pripadnicom slovenske delegacije, otišli su negdje prema šumi, detalje ne znam i bojim se da nikada neću saznati. Ja sam se i dalje zabavljao kao pravi solo brijač, party hard. Ne sjećam se gdje smo boravili ali atmosferu iz hodnika od prethodne večeri nismo uspjeli ponoviti. Uglavnom da, došli su zaštitari već oko 11 i rekli da je neka starija baka u našoj kući da ne smijemo biti bučni, to je bila istina nažalost. Tu su se postavlja pitanja koji je mudrac tu istu staru baku bacio u ralje hrpi studenata. No, dobro zaboravimo to i otišli smo ispred glavne kuće i tamo nastavili s pregrijavanjem. Prava zabava je počela kada smo otišli u isti klub kao i svake večeri. Okretao sam runde jer je trebalo potrošiti sve dinare. Nažalost kada je zabava bila na vrhuncu tada su zatvorili klub, tuga i razočaranje, zamalo su mi suze potekle. vratili smo se kod one iste glavne kuće i tu je počelo pjevanje. Želja je bila otuđiti srpsku zastavu koja je vijorila, nažalost zamalo smo izazvali međunarodni incident. Pjevao sam na prozoru jedne od soba bolje da ne znate kakve pjesme. I tako malo pomalo do zore, opet je svanulo...bilo je vrijeme za počinak,barem za mene.
Dan peti (zadnji). Spavao sam dobrih 2 sata, tada me probudila jedna djevojka, budila je i mog galeba imena Francoisa. Ja sam otišao na doručak, Francois nije, mislio sam još spava ali..... Kada sam se vraćao Francois mi je s balkona vikuno da ne dolazim, prepao sam se....ali onda sam shvatio što radi. Kada sam skupio hrabrosti otići do sobe i vidjeti gdje je zapelo, tamo su bili on i jedna djevojka, ovaj put je uspostavljao međunarodne odnose sa zemljom s one strane Dunava, detalje tih pregovora također nikad nisam saznao. Došlo je vrijeme onog najgorega, pakiranja. Skupili smo stvari, jedva sam jetru pronašao,zamalo je ostala. Čekao nas je dugačak put pun brojnih prepreka. Nije se događalo ništa posebno na našem putu povratka osim toga što je vozač bio jako nervozan kako bi stigao u Zagreb u praonicu do 22h, krenula je utrka s vremenom. Stigli smo sretno i spretno, trebalo nam je 11 sati do kuće, vrlo dobro.

Po dolasku u svoj Zg dvorac, popio sam malo srpske rakije od jabuke sa svojim cimerom i cimericom koji trenutno marljivo uče kako bi jednog dana bili na birou (L i I nemojte mi zamjeriti).......

Uglavnom puno ljudi bi mi moglo zamjeriti na ovome što ću sada napisati ali mogu što se mene tiče reći da su Srbi ljubazniji od nas, a Srpkinje najljepše žene.
Pozdrav svima, veselim se idućoj Georudarijadi!

P.S. Na dnu su slike, jedan manji dio njih :)

Do čitanja,
Vaš M.

Sada stvarno nisam dugo pisao,mjeseci su prošli,skoro pa i semestar. Malo mi je blog izumro ali sada ću se probati iskupiti za lijenost proteklih mjeseci. Upravo sam završio s kućanskim poslovima, moje cimere mora dočekati kako tako čist stan,iako sam ga tek površno očistio. Nadam se da će biti zadovoljni iako ne očekujem pohvalu jer skoro pa to ni ne primijete. Danas sam završio trodnevni rad na jednom turniru,točnije dvoranskom državnom prvenstvu,bilo je izrazito naporno ali posao je posao. Sinoć mi je bilo izrazito čudno pošto sam nakon 18 mjeseci točnije od turnira u Čakovcu prvi put radio jedan specifičan dio turnira, svi koji me poznaju znaju o kojem sportu je riječ i kakav sam posao radio, za nepoznate ću i dalje ostati anoniman. Nakon odmora i ova tri dana rada,došlo je vrijeme za nastavak faksa, sutra krećem u nove radne pobjede. Zadnje dvije godine sam dosta loše učio baš u ovom periodu,nadam se da sam naučio iz grešaka te očekujem nastavak niza uspjeha iz prosinca protekle godine.
Vrijeme je da se vratimo u blisku prošlost,točnije u prošlu godinu,ludu 2013. :)


S početkom jeseni stigao je početak već 5.semestra,starim definitivno. Treća godina samostalnog života nešto manje od dvjestotinjak kilometara od svojih najdražih roditelja. Počelo je kao i svaki put,druženje s ljudima, učestali izlasci, nova poznanstva, nove budale te puno spavanja i odmaranja, sve u svemu uživanje na maksimum. Krajem mjeseca sam na "cro trash" partiju upoznao super curu, naravno koja je super i dan danas kada ovo pišem. Istaknuo bih da smo tokom listopada,nas nekoliko krenuli u večernju rekreaciju, tj. trčanje po mirnim zagrebačkim kvartovima točnije Ljubljanica,Voltino te Rudeš, neke žene na ulici su čak komentirale nešto u stilu kao jel ovo kros? Naravno,bile su u krivu, mi smo samo odlučili skidati masne naslage proizašle nezdravom hranom u menzama. Krajem mjeseca sam zaigrao na prvom turniru iz zimske serije turnira na terenima na rubu grada,nedaleko brda smrada odnosno Jakuševca. Osvojio sam 3.mjesto, no ovaj put nije bilo troje natjecatelja već nas je ipak bio veći broj. Nakon par mjeseci loše forme napokon se dogodio i taj turnir gdje sam pokazao barem djelić onoga što znam,opet sam bio zadovoljan i dobio smjernice za dalje.
Stigao je i mjesec studeni, mjesec poznat po velikom broju kolokvija. Čini se da su svi fakulteti imali nekoliko kolokvija osim mog, mi nismo nijedan, naš nerad se nastavio i u ovom mjesecu Bilo je tu svega, od legendarnih izlazaka u Platinum,skidanja viška kilograma izbjegavanjem hrane, puno spavanja te odigravanja brojnih teniskih mečeva natovarenih sretnim i tužnim trenucima. Bio je tu i rođendan u srcu Gorskog kotra, čak je i snijega bilo iako je to bilo na kraju sve od snijega u tom periodu. Na rođendanu dakako nije falilo ni alkohola,ni žena, možda je jedino za neke falilo kreveta. Bio sam i u Sloveniji na terenskoj nastavi, najbolje od svega bila je hrana i vino, sve je to već viđeno i nekoliko puta prožvakano. Prije Slovenije boravili smo i u Samoboru, naravno ne na kremšnitama nego u kamenolomima i u nekom restoranu gdje je hrana vjerovali ili ne bila odlična.
Prosinac je označio već početak Božićnog ludila,bila je tu i Sv.Barbara, za nas neradni dan. Pošto ne jedem čokoladu Sv.Nikola mi je u patikama ostavio brdo voća,sva sreća pa ne i povrća. Mama je prijavila tatu i mene na RTL-ov kviz Toga se još nitko nije sjetio, bili smo na testiranju, svakog trena očekujem poziv za snimanje,jedva čekam doživjeti svoje zvjezdane trenutke na televiziji, naravno i zaraditi ponešto novca ako tata bude znao odgovore na pitanja. Božić se bližio pa je trebalo otići i u šoping, bio sam vrlo rastrošan, kao kada žena u braku pegla muževu karticu. Odabrao sam najbolje od najboljeg, WG naravno, išao sam solo zato jer me nitko ne može trpiti dok razgledavam. Prvi dan zime sam proveo na teniskom turniru na velesajmu, poznatiji kao šestica. Iskoristio sam povoljan ždrijeb i lošu formu favorita te sam dogurao do finala(bilo je čak 28 igrača u turniru, ne kao gledatelji već kao igrači), u finalu sam nažalost ostao bez goriva te nisam pružio ni 50 posto svojih mogućnosti,postoje i sažeci na youtube ali neću objavljivati link, nema potrebe da se pravim važan. Sportsku godinu sam dakle završio s tri osvojena pehara, dva druga i jednim trećim mjestom, tron je zasad ostao predaleko. Nakon finala smo ogladnili te smo turnir prebacili u restoran Maslina nedaleko SD Cvjetno. Nakon Božićnih blagdana provedenih u krugu uže obitelji te bratovih brojnih cura s kojima je u vezi došlo je vrijeme za dugoočekivani odlazak na proslavu Nove godine u Prag. :)


PRAG 2014.
Nakon Rijeke,Zadra,Zagreba te Kraljevice došlo je vrijeme za korjenitu promjenu, odabrali smo srednju Europu,točnije Prag i Beč. Za sve one kojima geografija nije jača strana Prag je glavni grad Belgije,a Beč Portugala. Naravno, šalim se, htio sam da neznalice opet ispadnu glupi, radi se o glavnom gradu Češke te glavnom gradu Austrije. Na putovanje smo krenuli iz Zagreba, ekipa od nas 10 je krenula istraživati Europu. Vozili smo kroz Sloveniju i Austriju prema Češkoj, naše prvo odredište bio je Prag. Dolaskom u Češku usred noći zastali smo na odmorištu na kojem je bilo brdo zmajeva, prvo sam pogledao u bocu vode koju pijem i pitao se što je u njoj. Sve u svemu voda je bila sasvim ok,ti zmajevi su cijeli dan tamo na svu sreću, neki park za djecu kao. U Prag smo došli u ranim jutarnjim satima,najprije smo obišli izvorne Češke restorane i kafiće kao što su KFC i Starbucks te McDonalds. Ručao sam na cesti neke njihove kobasice, ukusno je bilo bome. Obišli smo najveći trgovački centar, Palladium. Ono što je nama Konzum njima je Albert, pivo s kaucijom oko 3 kune, preskupo, ipak se radi o staropramenu.
Ponijeli smo zalihe pive prema hotelu kako bi imali ugodnu i opuštenu atmosferu u večernjim satima. Večer smo započeli uz pivu,a završili uz brandy i vino te gubljenje po praškom predgrađu jer nismo mogli naći stanicu noćnog tramvaja.

Drugi dan pola je ekipe ostalo u toplini svojih hotelskih soba, a nas par je otišlo u razgledavanje grada uz bucmastog i nasmiješenog vodiča Tomu. Obišli smo najveći stadion na svijetu te utvrdu Hradčani, što smo unutra vidjeli neću pisat jer nikome se neda čitati o tome, uglavnom vidjeli smo puno spomenika,crkvi te lijepih zgrada. Valjalo bi reći da unutar utvrde postoji Starbucks. Što smo sve vidjeli upotpunit ću kojom slikom :) Uslijedilo je spuštanje prema gradu te obilazak Karlovog mosta te prepričavanje legendi o skokovima Toma Cruisea iz filma Nemoguća misija, zatim je uslijedila šetnja kroz Karlovu ulicu,obilazak drugog najvećeg trga s dvije prelijepe crkve. Prošli smo i kroz Židovsku četvrt gdje smo zbijali neslane šale na račun Židova, slušali smo priče o Franzu Kafki te vidjeli njegovu rodnu kuću. Nakon svakog dobrog obilaska slijedi odlazak na klopu te u pivnicu,opet sam jeo na ulici,što drugo nego kupus i kobasice, sve mi se više dopadala Češka hrana. Dolaskom u hotel otišli smo na dnevni odmor te nakon toga u opskrbu za noć pred nama. Kupili smo brdo pive te becherovku,kasnije se ispostavilo kobnu becherovku. Pošto mi je već bilo dosta pive,u istoj čaši sam miješao becherovku i pivu u omjeru pola pola. Loše je završilo. Dolaskom u centar grada, nudile su nam se prave pravcate prostitutke,i to neke klinke koje za pušenje traže dobrih 40 eura, jedna ima razmak među zubima kao širina Otrantskih vrata. Prošli smo dalje, zatim smo došli u neki klub gdje nas je neki crnjo doveo i obećao žene i alkohol, pobjegli smo brže bolje jer sve to već imamo. Došli smo i do partija naše agencije,tamo je bila maskota grada na Rječini,legendarni Hans. Nakon pokoje pive zalegao sam na stol, ukrao sam čašu. Probudili su me na zatvaranju, potrčao sam po svoju skrivenu čašu i odšetao van. Natrpao se hrane u "meku", u koji nikada ne zalazim ali sada sam morao ići jer mi je trebalo hrane. Nisam 10 mjeseci bio u kladionici ni u casinu, u ovakvom stanju sam morao otići, bio sam koncentriraniji no inače ali nisam ništa dobio, nažalost i ukradenu čašu sam ostavio tamo, bio sam tužan i ljut. Vožnja metroom prošla je sasvim ok, nekoliko puta sam pao sa stolice :)
Već je bila stara godina, dočekao sam ju u krevetu s glavom kao balon,mrzio sam sebe i svih. U drugoj polovici dana došao sam k sebi te krenuo u obilazak Praga te klubova gdje dočekati 2014. Vidjeli smo sve i svašta, upoznali svakog. Pri povratku u hotel odlučili smo zastati i opremiti se za večer, trgovina se zatvorila pred nosom,glupi Albert. Da smo u Hrvatskoj,trgovine bi radile do ponoći. U hotelskom baru kupio sam neko Slovačko vino, ne znam jesam li što odvratnije pio, ne u stilu Ribara i Vinka već u stilu da je bilo preslatko,tko još voli vina koja su slađa od samog šećera. Po putu za grad, malko smo se posvađali tko će gdje. Na kraju smo frend Loli i ja otišli dočekati godinu na Karlov most,upoznali smo maloljetne Njemice, bile su malo glupave ali Loli je svejedno htio navaliti, ja sam se suzdržao i trudio sam se biti gospodin. Nismo dočekali na Karlu već na nekom drugom mostu pored Karla, odličan vatromet te preludi ljudi obilježili su prve minute novog leta. Nakon dočeka zaputili smo se na novogodišnji party naše agencije, usput smo zastali u nekoj uličici da kupimo malo vina kod neke Kineskinje, ispostavilo se da je ona jača od nas dvojice jer nam je pluto izvadila iz tragično lošeg francuskog vina. Preživjeli smo pravi stampedo u Karlovoj ulici. Ulaz u klub bio je 20 eura,odnosno pola pušenja kod prostitutki, naravno nisam platio jer se znam ušuljati. Bilo je ludo do ranih jutarnjih sati.
Ujutro se trebalo spakirati te krenuti, našoj Češkoj avanturi je došao kraj. Napustili smo hotel i Prag te se zaputili prema Beču. O Beču ću pisati kratko ne zato jer je već kasno nego zato jer smo fakat malo bili u Beču,sve zajedno oko 2 sata. Vidjeli smo neke osnovne znamenitosti, a najviše pažnje smo posvetili odlasku na večeru u McDonalds. Tamo su radile brkate žene te je hrana bila odvratna. Usput sam si kupio predivan šešir koji ću čini se oblačiti samo za Noć vještica, čak ni za maškare. Čekalo nas je još par sati puta, napokon se i bus malo probudio. Dolaskom u Zagreb napokon sam se mogao odmoriti, ocjena cjelokupnog putovanja je odlična, svakako želim tako nešto ponoviti i dogodine. Društvo odlično,lokacija odlična, nemam nikakvih zamjerki osim toga što se nisam vozio brodom po Vltavi te što nisam otišao na tajlandsku masažu.

Nadam se da sam uspio prenijeti barem dio svog boravka u Pragu na Vas :)
Tko god nije bio tamo neka svakako ode,samo smršavite prije odlaska da se tamo možete krmiti :)



Do pisanja i čitanja :)
Vaš BsK

Bok svima!

Došlo je vrijeme da pišem malo o zbivanjima nakon Splita, dakle postsplitsko razdoblje. Najprije sam se odmarao toliko da sam se zalijepio za krevet od ležanja. Jedne lijepe večeri frend Loli dobio je barku na korištenje, kao da naprave đir on i cura. Bogu hvala, on nema curu pa je poveo nas 3 vatrena muškarca i ženu mačku. Odlučili smo krstariti na relaciji Crikva-Krk. Navratili smo do male djevojčice u jednu uvalu na otoku Krku, ta nam djevojčica nije htjela dati upaljač pod izlikom da nema, a s njom sjedi i radi još 10 ljudi, svi od reda pušači. Razočarani smo nastavili dalje. Tražili smo idealnu uvalu za naše igrice :) Kada smo je našli trebalo je transportirati opremu za roštilj te meso na obalu plivajući dobrih 30m, što je za nas momke u naponu snage preteško. Sve u svemu, uspjeli smo. Kada vozač bijelog golfa okreće ćevape, oni ne mogu biti loši. Iako smo kupili salatu,nju smo na kraju dali medvjedima za večeru. Vatru smo jedva ugasili, zamalo da nismo počeli s uništavanjem najvećeg Hr otoka. Povratak je bio relaksirajući. Iako smo zapeli u Selcu, gdje sam ja dobio titulu heroja. Zapelo je sidro, a hrabri BsK je skočio za njim ko da je djevojka te ga iskusno izvukao te nam omogućio povratak kući.

SRETNO!
Rudarski pozdrav kojim se pozdravljaju rudari prije ulaska u rudnik s ciljem sretnog povratka obitelji nakon rada u rudniku. Ne bih ovo pisao da nisam odradio praksu za faks. Naša prva praksa u trajanju od tjedan dana održana je u srcu susjedne nam BiH. Grad Jajce nikoga nije ostavio ravnodušnim. Mali grad za velike stvari. Put je bio naporan, ali prolazeći kroz sve te gradiće, Bosna me osvojila. Na trenutak pomislih kako je ljepša od Hrvatske ali onda sam se sjetio kako oni nemaju more.Dolaskom u hotel, recepcionerka je znala moje prezime, već sam se ponadao kako je BsK popularan i u BiH,ali ne, nažalost ne. Znala je moje prezime pošto sam zadnji došao, šećer uvijek dolazi na kraju :) U sobi me dočekao napaljeni Navarro, u susjednoj sobi bili su naša papučica iz Zagreba s vidicima iz Podravine te humoristični Jozef. Pošli smo na sastanak, ali kakav bi to bio sastanak kada ne bismo prvo večerali. Od veličine porcija ne bi se najelo ni novorođenče, a kamoli slon poput mene i deva poput Navarra. Važno je istaknuti da sam ja tamo bio među TOP 3 najtežih osoba. Večer smo proveli na narodnoj muzici braće Mešanović uz pokoju čašicu nezdravih sokova.
Sunce nije ni izišlo, a mi smo već morali na posao. Vozili smo se autobusom iz Austro-Ugarske, bilo je pitanje trenutka kada će se raspasti, Bogu hvala, raspao se tek popodne. Dolaskom pred rudnik Poljane, krv mi se sledila. Drvene i uske ljestve, već zamazani radnici, te moji podijeljeni osjećaji. Prvim ulaskom u rudnik, straha je bilo sve manje. Obilazeći rudnik sve sam više osjećao pripadnost ovom časnom poslu. Nije bilo straha, već adrenalina. Onaj osjećaj kad znaš da se svakog trenutka stijena može urušiti i ti postaneš bivši. Pomisao na to da više nikad neću pisati blog i slično. Sva sreća ovdje je stijena stabilnija nego drugdje iako s prirodom je teškom ko i s ženama, nikad ne znaš što će napraviti. Pošto nismo imali što raditi nakon obilaska, a vremena do kraja smjene je mnogo,upravitelj nas je odveo na svoju farmu. Uživali smo u domaćem siru i kruhu, u trešnjama, jagodama,izvorskoj vodi. Važno je istaknuti da smo morali jahati konja, tu je bio prisutan veći strah od hodanja rudničkim tunelom. Preživio sam. Vozili smo se u seoskoj formuli, zaprežnim kolima čiji je vozač kobila Vidra. Smatram da nije potrebno opisivati svaki dan pošto je svaki bio jednak, ali sve zabavniji. Istaknuo bih adrenalinsko spuštanje ljestvama u dubinu od 100m, bio sam brz kao kada se Žak penje na pozornicu. Vidjeli smo sve ono o čemu je naš dragi Trpimir nekada samo pričao, sada je sve bilo na svom mjestu. Svaki dan je donosio nove izazove, ljubav prema mraku i strahu bila je sve veća. Postao sam opsjednut ovakvim stvarima. Dok su neki kartali, BsK se nije ustručavao uzeti kramp u ruke i kopati. Osim rudnika, Jajce su krasile lijepe žene, sve su imale i noge i ruke. Izlazili smo svaki dan, nekada duže, nekada kraće. Vrijeme je odmicalo, jetra je bila sve umornija. Zadnji dan sam si ostavio vremena i prostora za detaljan obilazak ove metropole te za kušanje daleko poznatih bosanskih ćevapa. O ćevapima mogu reći da su jestivi, ali nisu ništa bolji od nekih u lijepoj našoj. Naravno bolji su od onih u studentskom centru. Otkrio sam da je svjetski poznati tenisač,Australac Marinko Matošević rodom iz Jajca. Obišao sam muzej njegovih uspjeha, gdje vjerovali ili ne nije bilo niti jednog pehara i medalja. Šalim se naravno, Marinko je rodom odavde, ali nema muzej...još. Put kući je bio naporan, 8 sati puta, problemi na granici, kava na svakoj drugoj benzinskoj ( a bila samo jedna po putu ). Dolaskom na Kvarner prionuo sam pisanju bloga, no zapeo sam. Nedostatak inspiracije natjerao me da tek sada pišem.

Nastavak ljetovanja....
Počeli smo intenzivnije izlazit, konzumirati brojna alkoholna pića i djevojke. Otišli smo na koncert velike Hrvatske zvijezde, Giuliana. Proslavljeni pjevač sa svojim hitom kako "Srna i koza" kako ju zove jedna od njegovih najvećih obožavateljica iz Matulja, velegrada na zapadu Kvarnera. Bilo je super, kasnije smo puni dojmova otišli u potragu za Boom, opakom zmijom koja se na našu žalost sakrila u istoimeni noćni klub u omalenom mjestu na otoku Krku, Malinska dakako. Malinska je poznata po calzoni kod albanske obitelji, toliko je bila dobra da je često spominjani vozač bijelog golfa grlio wc školjku. Nakon buđenja, kućom je prohodala djevojka u prozirnim gaćama, inače poznata kao djevojka zbog koje kasne svi vaši HŽ vlakovi. Sve u svemu bila su to dva nadasve šarolika dana, krenuli smo na lagani odmor prema Rijeci, gdje su nas majke čekale s toplom juhom.
U međuvremenu smo često boravili na igralištu, naravno ne s loptom nego s limenkama mrzle bire. Jednom ću pričati i o zbivanjima na igralištu, u zadnje vrijeme se tamo odvijaju i erotske masaže, no kao što rekoh, o tome drugom prilikom. Jučer smo odlučili harati Opatijom, hrvatskim Monte Carlom. Večer smo započeli u matuljskim Plodinama, opremajući se za dugu noć. Nastavak je uslijedio u legendarnoj narančastoj raketi broj 37 prema Opatiji, bila je to vježba za nastavak švercanja u autobusima. Dolaskom u Opatiju, mukotrpno je bilo tražiti klupe za naše lijeno dupe. Kada smo ih našli, počeli smo s pripravkom našeg omiljenog pića, riječ je o gemištu dakako, originalnom piću iz podnožja visoke nam Učke. Nas 4 pastuha u društvu ako se dobro sjećam 5 uzavrelih djevojaka. Naravno njih 5 nam nije dosta, mi muškarci smo životinje. Upoznali smo petnaestogodišnju Kiru iz Miamija, te šesnaestogodišnju Nikki iz zemlje tulipana, bile su mrtve pijane i željne lude zabave. Nažalost izvisili smo, odabrale su druženje s nekim tipom iz Zagreba, Jan Gelo, velika zvijezda zagrebačkih podvožnjaka i nadvožnjaka. Zabavu smo nastavili u elitnom Colloseumu, ne onom Rimskom već Opatijskom. Bilo je brdo žena, željnih para dakako. Ostali smo sve dok ne baš zgodni DJ nije napustio klub, tada smo na scenu stupili Homololi, vozač bijelog golfa i ja. Krenuli smo u svoj zločinački pohod po plažama, mislili smo ukrasti ventilator, pa ležaljku. Nažalost, sve je ostalo na riječima. Bilo je preteško za nositi. Odlučili smo se oprati na svjetski poznatoj plaži Lido, bilo je plitko i nije bilo ljudi, a već je zora svitala. Homololi se kupao gol. Nabacili smo obavezni check-in na fejsbuku, pjevali "Lijepa li si" te sušili gaće i užurbano krenuli prema autobusnoj postaji. Ovaj put naišla je legendarna 34, odvela nas do Matulja, u pekaru. Onaj osjećaj kada imaš uzavreli burek s mesom u ruci. Otišli smo na sladoled, kojeg nije bilo, pročitali osmrtnice, da vidimo tko je bivši i krenuli prema Casinu koji radi od 00 do 24, no s pauzom od 07 do 08, moj čarobni sat je pokazivao da je bilo 07:15, tuga i očaj. Zazivali smo ime Giulianove obožavateljice kada smo došli pred njenu kuću, nažalost spavala je. Sljedeće čega se sjećam, bila je moja majka, donijela mi je štrudlu s keljom, hvala joj! Sve u svemu bilo je opet nezaboravno :)

Zasad bi to bilo to, nadam se da ću ubrzo opet pisati. Vi slobodno predložite temu, BsK ispunjava sve želje. Nadam se da sam bio bolji nego zadnji put i da sam ispunio Vaša očekivanja. Uskoro počinjemo i sa stranicom na fejsbuku, zbog lakšeg komuniciranja :)

BsK

Bilo je to u četvrtak, položio sam predzadnji ispit, grlio sam se s majkom na parkingu ispred faksa, neopisiva sreća :)
Dakle što se faksa tiče, još jedan ispit i rješena druga godina, definitivno sam uspješniji nego prošle godine, kada sam si ostavio "samo" dva ispita za jesen. Tad sam ih položio, tako će biti i ovaj put, ali ovaj put želim sa stilom to riješiti, jednom peticom recimo!
Nisam ni stigao kući iz metropole i već sam bio osuđen na raspakiravanje i novo pakiranje za novi put, ovaj put za malo južne Hrvatske. Išli smo s jednim ciljem put Splita i okolice, pretuć Torcidu! Naravno, šalim se. Nisam ja za te mutne i opake stvari. Neki su išli na UMF, a mi ostali smrtnici obilazit Split,Trogir,sve Kaštele koliko god da ih ima te Vis i Primošten.Bilo je fenomenalno,bar meni. Ekipa je bila super,druženje je bilo super, a i sve ostalo više manje....Gdje smo bili, što smo radili? Prvi dan smo obišli vjerovali ili ne Tehnički fakultet u Rijeci jer je frend Homololi morao pojest sendvič, zatim smo obišli benzinsku postaju Janjče u srcu Like, kava je bila skupa. Sljedeća postaja nam je bila ujedno i naša baza za sve dane, Kaštel Stari. Na prvi pogled more čisto, na drugi pogled more prljavo. Vlasnica dvorca u kojem smo bili smješteni, teta Tonka je priznati homofob i domoljub, poznata po svojim pričama kako se pederima podižu cijene apartmana kako nebi sjeme ostavljali po njenom dvorcu. Zatim smo otišli na pizzu kod neke djevojke, mislim da se Marija zove, zaboravila je staviti maslinu na pizzu :( Uslijedila je kupovina lošeg vina tvrtke u stečaju. Započelo je druženje uz čašicu i pripreme za polazak u Split. Vozili smo se žutom raketom prema odredištu, bilo je ljudi svih vjera i boja kože u tom busu....Troje naših s kartama za UMF je naletilo na Torcidu, potukli su se i kasnije rukovali :) nas 4, smrtnika krenuli smo vidjeti gdje završava pruga u Splitu, vjerovali ili ne završava na Bačvicama. Kažu najljepša plaža na svijetu, ali s prugom, očito i jedina....Života nigdje, završili smo u nekom kafeu podno palmi s pogledom na autobusni i željeznički kolodvor. Poznat po tome da ljude iz kluba tjeraju već nakon dva sata iza ponoći i to pjesmom Italianaaaaa. Najsočniji detalj je dok mi je frend Luče držao glavu na kolodvoru.Nakon toga smo lovili taxi, to su činile naše "djevojke" sa svojim atributima, ali nije nam ni to pomoglo, platili smo taxi 212,50kn....Drugog dana sam lovio svoje pamćenje od večeri prije skoro cijelo jutro. Bili smo nekako u banani pa smo odlučili provesti dan na plaži i okolici, more prepuno ko zna čega, sunce jako, moja borba s puknutim japankama i sve ostalo. Svi smo bili nervozni jer nam je stizao Fiuman koji izgledom liči na Juan Pabla iz Kolumbije, Latinoboy...Njegovim dolaskom, nas 8 smo otpočeli još jedno druženje uz čašicu i ostala pomagala, istu večer bila je i fešta po mojim izvorima nekog spasilačkog društva, ne sjećam se....definitivno slabije iskorišten dan, ali zabavan u svakom slučaju.
Treći dan je počeo također povratkom sjećanja, gužvom u krevetu te polaskom prema Visu, najudaljenijem otoku Splitskog arhipelaga. Zabave nam nije nedostajalo ni kada smo na autobusnoj stanici proučavali ostarjelu gospođu kako komarce ubija nekim sprejem po dvorištu te bježi od njih, ko neki štreberko od huligana...vožnja žutom raketom se odužila, u grad smo stigli 21 minutu prije polaska trajekta koji je od stanice udaljen 10-15min, trčali su svi osim mene, ja sam stao u pekari da povećam svoju masu :) Jedva smo stigli na Peru Hektorovića, svi su se ljuljali osim mene, ipak sam se najeo pa sam bio pretežak da bi se mogao micati...S nama se na trajektu vozio Gibonni, curke su se poslikale ko da je na brodu Barack Obama, htjele su sliku iz svakog kutka, nevjerojatno. Nakon 2 i pol sata vožnje izronili smo na Visu. Dočekale su nas izrazito privlačne i atraktivne policajke, volio bih da su me uhitile...Ne bih inače spominjao da smo bili u konzumu da nije moja prijateljica Leopolda kupila samo salamu i sir i pojela bez kruha, svaka joj čast! Do tog trenutka mislio sam da su žene pristojne, bar što se hrane tiče...Prošetali smo po Rivi, vidili cigana i otišli na ručak kod Leopoldine rođakinje Bajo, skuhala nam je ručak. Sad je na Vama da pogodite tko je od nas 4 najviše pojeo i polizao sve tanjure :) Bajo nas je povela na more, na neku udaljenu plažu, pošto nam je rekla da kod nje kući ostavimo i mobitele i novčanike, pomislio sam da nas želim prodati nekim Ruskim turistima kao roblje...Bogu hvala bio sam u krivu. Plaža je bila malko bzvz ali more i ostalo okruženje, to samo Hrvatska ima, savršeno! Bilo je vrijeme za polazak kući, dug put nas je čekao, no ko i obično, bilo je zabavno. Po dolasku u Split, odlučili smo prošetati Rivom. Luče je zapeo u prvom fast foodu, kiksao je. Pojeo je tortilju koja izvana izgleda lijepo, katastrofalnog okusa. Zato i ima problema s ženama, gleda sve izvana, a ne iznutra...Nakon kraćeg obilaska, posvađali smo se oko smjera u kojem treba ići na kolodvor. Ja sam krenuo na jednu stranu, njih troje na drugu, pogodite tko je prvi došao, naravno Ja, zašto? Zato jer sam kralj GPS-a. Na stanici smo upoznali zanosnu plavušu, zove se Manuela, ne znaš jel lijepa il ružna, znamo samo da je imala one ženske probleme i da živi u Kaštel Starom. Pravili smo cirkus u busu, osobito Luče, plavuša nas je odmjeravala cijelo vrijeme, shvatio sam da nije baš pametna, klasika. Mislili smo ju povest sa sobom kako naš vozač bijelog golfa ne bi ostao suh tokom našeg boravka. Ipak smo odustali od toga, ipak su bili oni dani u mjesecu. Djevojka bi zato samo pare od nas izvukla. Ovako smo dosta uštedjeli. Vratili smo se vrlo kasno, trebalo je i pojest i popit, a i otuširat se. Samo najjači su odlučili popit. Tokom večeri me nazvala moja draga frendica s faksa, upala je u krizu te prodaje med, i to cvjetni. Nakon nekoliko čaša kemikalija, odlučio sam okrast naše susjede iz Rusije. Jeo sam čak 4 njihove kobasice, tko zna što je bilo u njima kad je na etiketi sve pisalo na ćirilici. Počeo sam štucat, nisam bio siguran dal me netko spominje ili je to do ovih swingerskih kobasica, inače ti naši susjedi, njih 6 su swingeri. Mislim da je štucanje bilo zbog kobasa, pobojao sam se da sam otrovan i da neću jutro dočekat živ....
Četvrtog dana probudio sam se živ, kobase nisu ostavile trajne posljedice, zahvalio sam se Bogu i otišao na vrelu kavu naših djevojaka. Otišli smo kod Izabel na piletinu, pročitali novine i utovili se. Sad je valjalo poći leći, a ne kući. Tokom vožnje smo odlučili obići neko mjesto u kojem još nismo bili, izbor je bio mali,ali u konačnici odabrali smo Primošten. Očekivao sam više od tog gradića, čak me i razočarao skup parking, te prodaja lošeg vina u kafićima. No, kava je bila jako dobra. Brzo smo napustili ovaj gradić te pošli kući. Raspoloženje je raslo kako smo se udaljavali od Primoštena. Zastali smo opet u srcu Like, slušali ljude kako pričaju o busevima, nogometu, odgoju djece itd. Iskreno da Vam kažem, nemaju pojma o čemu pričaju, tu sam tek shvatio koliko sam ja pametan. Po putu smo vidjeli odbjeglu kravu, htjeli smo je spasiti ali nije bilo mjesta u autu. Pjevali smo Vucu i Ivana Zaka po putu, prava smo klapa. Da se ne poznamo, volio bih nas upoznat. Dolaskom pred kuću naše cure koja više para troši na razglednice nego na hranu, dočekali su je susjedi,svi su mahali, svaki je čekao svoju razglednicu. Dok smo im mi dijelili autograme, ona im je podijeila razglednice :) Rastanak je bio težak, ali kad tad morao sam doći kući, te ljude ću vidjet sljedeći put tek sutra, na našoj bazi, na igralištu....
Toliko zasad, u nedjelju putujem u srce BiH.....Detalji kad se vratim :)
Uživajte u čitanju, i nabacite koji kommmm, nemoj te se sramit.....

Vaš BsK

Bok svima!
Puno je prošlo od zadnjeg posta,čak previše. Shvatio sam da Vas ima puno koji me čitaju pa je moja dužnost svakim postom bit sve bolji i bolji i naravno zanimljiviji. Najvažnija je stvar da sam od zadnjeg posta stariji i iskusniji za otprilike mjesec dana,no dobro,šalu na stranu...Svašta se izdogađalo,svašta će se tek dogoditi. Malo sam u gužvi zbog ispitnih rokova na kojima se još uvijek nisam baš proslavio, iako bi se siguran sam mnogi htjeli mijenjat samnom što se mojih položenih predmeta tiče. Tri ispita me dijele do završetke akademske godine, jedan sam već ostavio za jesen, čisto onako iz gušta da imam što za raditi preko ljeta :) Jedan od onih koji me očekuju ovaj tjedan je naizgled lagan, čeka me samo jedno pitanje na usmenom,koje već znam kako glasi ali...to mi je već treći izlazak jer nisam u stanju naučiti jedno pitanje, blago mojim roditeljima samnom! Važno je za spomenuti da me iščekuje geodezija u ponedjeljak,dakle treći nepoloženi predmet,prvi izlazak dakako,nadam se da će biti uspješniji nego prvi seks :) Dosta o sveučilišnim zbivanjima iako bi vrijedilo spomenuti da jedna naša profa po imenu Vesnica, ima sestru blizanku koja se zove Jasnica,vjerovali ili ne..
Evo na izmaku je i moja zadnja subota u Zagrebu u ovoj akademskoj godini, što reć osim da jedva čekam otići kući....Danas smo nastupili na turniru parova u Zagrebačkoj Jazbini,počelo je kišom završilo je kišom,vrlo naporan dan, čak 5 odigranih mečeva, dobili smo 4 ali onaj najvažniji nismo :(
Sve u svemu nastupom smo zadovoljni, valjalo bi spomenut da su osim mene nastupila još dva BsK-a,jedan mi je čak u rodu, čak 3 pehara od mogućih 6 putuju na Kvarner :) Naravno moj službeno pripada mom Kvarneru,ali ostavit ću ga u svom "Zege" dvorcu kao uspomenu na uspješnih 9 mjeseci tenisa i 60 odigranih mečeva u 2013.godini :) Što se tenisa tiče,sad ću ko Donna Vekić na godišnji odmor,10 dana odmora bit će sasvim dovoljno da saberem misli i vratim se "bijelom lopatanju".
Dok ovo pišem,moj Dinamo se bori za prvi ovosezonski trofej,žao mi je što nisam fizički na Maksimiru ali umor mi jednostavno nije dao, najradije bi odšarafio nogu i uzeo tuđu koliko sam umoran...
Sad bih se najradije mijenjao sa svojim bratom koji ide na masažu, i to vjerovali ili ne kod svoje djeve iz Plodina o.0
Jedan od razloga zašto i pišem danas su moje djevojke s igrališta, koje me vjerojatno i danas tamo čekaju i imaju moju sliku te sam ja s njima prisutan duhom, neću ih imenovat ali one će se prepoznat.Svaka je posebna na svoj način,jedna je opasna i tuče ljude ako ne popiju zadnju kap vina, jedna je najdraža učenica mog tate (malo dvosmisleno :) )Uh ode mi večer dok ih sve spomenem...još tri...Jedna studira na fakultetu za struju,očito zato jer voli utičnice i nadmetanja s muškarcima oko kabela :) Druga je oduvijek vjerna pašti,parmezanu,pizzi, očito je zato napustila Lijepu našu i preplivala Jadransko more da dođe do susjedne nam čizmaste zemlje :) i zaboravih još jednu,samozatajnu obožavateljicu profesora Paje, koja muti kašu s mojim frendom Lolijem :)
Kakav je plan za budućnost? u četvrtak dolazak na svoj Kvarner, dijeljenje autograma na kolodvoru ofc...zatim već u petak rano ujutro polazak za Split, malo istraživati ljepote južnog Jadrana, nedugo nakon toga odlazak kod Hansa u Novalju,spavanje u šumi, te nakon toga odlazak po nekoliko tona boksita u susjednu nam BiH...sve nakon toga još uvijek nije definirano iako planova,ideja,želja uvijek ima...Veselim se kratkom i toplom ljetu ko Armada novim klincima huliganima :D
To bi bilo sve zasada, do pisanja!
Pozdravi uz pjesmu: http://www.youtube.com/watch?v=okxWaHWOohU

Vaš BsK :)

Nisam ni znao da je prošlo već mjesec dana od mog zadnjeg posta, uh štošta se promijenilo. I dalje se bavim tračanjem ljudi oko sebe, to mi je očito postao prvi hobi :)
5.mjesec bio je većinom dobar i za mene i za moju okolinu. Počeo je naravno "prvim majem" kojeg smo proveli na Jarunu, ništa veliko i specijalno,ali jedno lijepo i ugodno druženje s ekipom s faksa. Već kad pišemo o tračanju moramo spomenuti osobu koja je malo pokvarila dojam našeg druženja, ponašala se ko kilnac u 8.razredu kako želi zbariti prijateljicu,kiksao je! No,dobro dosta o prvom danu,idemo dalje. Sad da se malo i tenisa dotaknemo, pronašao sam dobitnu kombinaciju za igru parova, to je definitivno moj partner porijeklom Zagorac, nismo pederi al zato se super nadopunjujemo na teniskom terenu, svakim danom smo sve bolji te smo izborili nastup u 1.ligi u mjesecu lipnju. Što se još tenisa tiče važno je istaknuti da je Marin Čilić napokon dao otkaz svom treneru, shvatio je napokon da mu ludi starčić ništa ne pomaže više, nadam se da ću sad i ja počet voljeti Čilića jer sam čekao taj otkaz već dvije godine :) Sretno Marine! Ujedno jednu večer sam proveo kod svog prijatelja na drugom kraju grada gdje smo stvarali programe za naše lijene kolege s faksa,naravno za novac, dan nakon dobio sam nadimak da sam najomraženija osoba na faksu :) Ne vidim razlog zbog toga jer mi naplaćujemo tuđu lijenost a ne svoje znanje, dugo sam se premišljao hoću li nastaviti s tim, i evo ovaj vikend sam krenuo i u 5 sati nacrtao 8 programa, novčanik će mi biti sve deblji i deblji. Važno je spomenuti i da sam cijenu povisio kako bih mogao lakše preživljavati ova krizna vremena, te platiti ZET-u kaznu :/, već sam opomenu dobio, sad je sud na redu. Evo da se vratimo opet na faks, sve je u banani jer su se mjesta za praksu počela kupovat, naravno cijena je sitnica,dobrih 300kn. Ja ću svoju praksu odraditi u Jajcu u susjednoj nam podijeljenoj BiH, po slikama rekao bih da idem u predivan gradić, mogao sam birati između 6 dana Jajca ili 10 dana Umaga i kako sada stvari stoje odabrao sam Jajce, malo neobično, ali ljepše je otići negdje gdje nisi bio nego na mjesto u kojem si bio 150 puta i gdje znaš da će pobjednik turnira biti Marin Čilić :) . Kako se priča postoji u Jajcu nekoliko rudnika u kojima bi valjalo nešto i naučit, što, vrijeme će pokazati, jedno je sigurno-veselim se toj praksi! Da nebi bilo kako imam skromno slobodno vrijeme, nek se zna da sam odigrao i badmintonski meč u paru sa svojim čupavim kolegom s faksa, dobro smo se nosili protiv "profića" te zamalo pobijedili, osvetit ćemo im se već preksutra :) Moja najveća mana je što sam lijen izaći van, bio sam samo jednom vani i to na dobro poznatoj balkanskoj muzici u našem najdražem Platinumu na Maksimiru, brat mi je tamo zbario 3 cure s upadom da je on doktor,a one naivne i očarane, naivnije su ispale od mađarskih sobarica! Njegov prijatelj,poznat po nadimku Hans, lovio je samo zauzete djevojke i njihove momke, no sve u svemu nije njima bilo loše, ja kao njihova dadilja jedva sam tad čekao otići kući, brate nemoj mi zamjerit ako čitaš! Trebao sam i danas do Platinuma s frendom koji je specifičan po obrijanim prsima i velikim brkovima ,no jednostavno opet me lijenost u krevet odvukla...Danas mi je bilo ljepše vrijeme provesti u trosatnom teniskom meču s mojim starim dužnikom iz Središća, od kojeg sam i po 6.put zaredom izgubio, trosatni meč je otišao njemu na ruku. Danas sam pogledao i super film, Svećenikova djeca, ne volim baš domaće filmove ali ovaj je nakon Parade drugi najbolji definitivno :) Pošto sam sve i svašta opisivao, spomenuo bi i da dane provodim s djevojkom koja voli sve što izlazi iz Podravke, koja peče super palačinke,te me izvodi u "mek" na sladoled, detalje o njoj neću pisat, al zove se Marija ha ha ha :) Ona mi je i preporučila neke filmove ,sad ćemo vidit dal zna o filmovima, Svećenikova djeca su jedan od dokaza da i ona voli filmove i da zna prepoznat super film, hvala Marija! Nadam se da me Marija neće tjerat da s njom gledam neke strašne horor filmove, iako znam da to jedva čeka :D
Uglavnom to bi bilo sve do idućeg posta, ono čemu se najviše veselim u bliskoj budućnosti su druženja s Marijom te ispitni rokovi!

Vaš BSK

Nisam jako dugo pisao, jednostavno bilo je važnih stvari koje sam morao rješavati. Kao prvo položio sam mehaniku, kako? Jednostavno, učio sam. Skinuo sam veliki teret s leđa, no cilj je i dalje daleko ali nadohvat ruke.Počeli su i kolokviji za ljetni semestar, dva sam jako uspješno napisao, no treći sam od sramote pokrio glavu, bolje da ga nisam ni pisao, a smatram ga jednim od važnijih. Gdje je zapelo? Važna je kvaliteta učenja, a ne količina! Mogu li se izvuć? Naravno da mogu uz drugačije metode učenja i bolji pristup.

Napokon sam se vratio jednom od mojih hobija, suđenju. Počelo je sve s međunarodnim turnirom do 16god., bio sam solidan i više manje pristojan, sasvim korektno odrađen turnir. Nakon njega uslijedio je turnir do 12god., odradio sam ga kao vrhovni sudac, bila su to duga 4 dana, borba s kišom, lošim terenima, roditeljima s brdo pitanja, različitim tumačenjima pravila itd. Odradio sam ga na visokoj razini usprkos brojnim pritiscima i problemima. Turnir je bio važan i jer je ovo prvi put da sam sam sredio jedan teren nakon kiše, to je moj prvi sređeni teren u životu, izdržao je 3 duga i važna meča, dakle uspješno sam i to obavio. Sada slijedi turnir do 14god, ista lokacija,slični ljudi, nadam se ljepše vrijeme i ja na još boljoj razini :) Nakon toga su u planu prve i druge lige, osobito odlasci u Rabac. Važno mi je spomenuti da sam po treći put u životu primljen na "ATP Vegeta Croatia Open Umag 2013.", usput sam prijavio turnire u austrijskim Bad Gasteinu i Kitzbuehelu, nadam se da ću biti tamo primljen te da ću dio ljeta provesti u Austriji.

Što se mog tenisa tiče, pao sam u formi, osobito fizičkoj, a i mentalnoj. Pobijedio sam dva važna meča ali sve ostalo ide u zaborav i moram krenuti ispočetka. Igrao sam susret u kojem bi mi pobjeda donijela plasman u 2.ligu, a poraz plasman u 4.ligu. Nažalost,dogodio se poraz, igra je bila solidna,imao sam svoje šanse, no jednostavno kad sam trebao nisam ih iskoristio te mi se to odbilo o glavu. Jučer i danas sam nastupio na jednom turniru u predgrađu Zagreba, turnir je bio totalna nepoznanica, nažalost odigrao sam jako loše. Prvo kolo sam pobijedio i to jedva, pobjednika iz 2009., da je on bio malo bolji bilo bi obrnuto, vjerovao sam da je to samo loš dan, slijepo sam vjerovao, danas sam odigrao još lošije te dosta uvjerljivo izgubio. Razočaran sam, no oči su mi se otvorile i ukazale di griješim. Fizički sam preslabo pripremljen, mentalno nisam na razini ni amaterskog tenisa, a kamoli nešto više od toga, razmišljam kamo sve to vodi,što moram učiniti, jednostavno sve je na meni. Dok nešto ne promijenim i ne naučim na greškama neću moći pobijediti vjerojatno ni stup od mreže. Sad slijede izazovi u 3.HTS ligi, nastupam za ambiciozni TK Futur, no s ovakvom igrom ne mogu se nadati da ću odigrati puno mečeva, samo rad i rad i možda se pomaknem s mrtve točke. Otvaramo već u subotu s Chromosom,no mene nema tako da moja ekipa sigurno pobjeđuje :)

Evo još za kraj da spomenem da sam slobodno vrijeme trošio na utakmice NK Lokomotive, u petak sam bio na derbiju protiv "Splitovaca", napokon se skupilo nešto publike, pa čak i gostujućih navijača predvođenih predsjednikom Žužulom te bivšim trenerom Bašićem. Pojavili su se i moji Dinamovci Jerko Leko i nova nada Tin Jedvaj. Utakmica je bila odlična uz presmiješne komentare iz publike od ljudi koji su prozivali obojicu trenera,počevši osobito od Zorana Vulića. Lokomotivu vrijedi otić pogledati, igraju najljepši nogomet u Hrvatskoj, imaju odličnog trenera te se možeš nasmijati na tribini :)
Sljedeću tekmu koju idem gledati,nadam se bit će Rijeka vs. Dinamo, nadam se pobjedi mog Dinama te vrhunskoj atmosferi s istočne tribine stadiona podno stijena, bit ću "gost" u rodnom gradu. Uskoro ću objaviti slike s tekme od Lokomotive, a nadam se i s tekme s Kantride.

Do čitanja,
BSK

Pošto se bliži dan žena odlučio sam izvesti svojih 5 frendica van. Nalazimo se u popularnom kabinetu 410 blizu trase autobusne linije 109 u smjeru Dugava. Izaći ćemo na još neotkrivena mjesta,loviti još uvijek tajanstvene momke i djevojke, popiti još uvijek zabranjene vrste alkoholnih pića, voziti se neoprobanim tramvajskim linijama te kušati požudu vremešnih vozača i vozačica tramvaja, probavati nove čari okusa iz raznih pekara, te na koncu lijegati u tuđe krevete :)

Mi smo:
Nikki M. je najbolja!
Patkica 92 ima prekrasne oči i voli tucati lješnjake sa svojim dečkima u šumi.
Dinina mala je odlučila ispeglati svoju kosu iako joj bolje stoji nakovrčana ;)
Kety je dobila mengu,tako da je večeras nedostupna..momci fuck off!
Djevojka s 4 rijeke se dvoumi da li će obuti čizme ili štikle....a možda i papuče.
A ja sam danas odlučio odjenuti crnu košulju i bijele mokasine, šta vi mislite o tome?

Canjuga, vrati se!
Prolazio sam nedjelju po Draškovićevoj, tramvaj br.4, tako jedna mirna nedjelja,kad ono na zidu zgrade taj natpis......Pročitao sam dvaput jer nisam vjerovao ispod kojeg tepiha su njega izvukli, mislim to je dokaz koliko su teška vremena za nas i naš voljeni klub. Canjuga je prva osoba koja nam je uzela klub, vratili smo ga, no pojavila se druga osoba, ubogi Zdravko, željan slave i novca. Novac je dobio,slavu nikad neće dobiti. Zlatko Canjuga je odavno prošlost, izbrisana ličnost i neće se vratiti, naša želja je da to postane i njegov nasljednik,Zdravko Mamić i njegov ubogi mu brat Zoki.
Konačna pobjeda opet će biti dio SJEVERA!

Bratova maturalna zabava...
Nisam mogao odolit pozivu da otputujem 320km u daljinu da brata uputim u svijet odraslih. Mjesto odrastanja bio je legendarni restoran Kvarner, brdo mladih dječaka i djevojaka,što zgodnih što nezgodnih. Ne znaš tko je ljepši, ali ipak jedan jedini je najljepši, Ja! Bratova pratilja, fakat jedna od najzgodnijih cura tamo,zasjenila je sve one čija je to večer bila :) Moji susjedi,svaki pijan do pijanijeg,brat pije pa jede pa opet pije i opet jede. Jednostavno ljudi su trošili,zabavljali se,napijali se, bacali patke....
Službeni dio je završen, slijedi ono veselije i neformalnije, after party! Navukao sam sunčane naočale i krenuo među mlade, alkohola u hektolitrama, moje prebivalište šank,novčanik sve prazniji,jetra sve opterećenija. Najvažniji događaj večeri, moj brat oteo svom frendu curu, blago rečeno bezobraznik. Iskustvo mi govori da se toj curi nije ni javio drugi dan, šteta, bila je zgodna ali očito nije znala što želi.Vrijeme je odmicalo,čaše su se lomile, pojavila se Andrea, samozatajna djevojka s Kvarnera, preotela mi je naočale i šal te me preklinjala da joj sponzoriram pivo, ja već odveć pijan opijao sam i nju. Igrali smo se lovice po cijelom klubu, često mi je pokazivala i srednji prst, bezobraznica ali oprostio sam joj, ipak je to dobro znana Andrea. Došao je i kraj,vremešni konobari i konobarice prosjeka godina oko 55 odlučili su otići spavati te zatvoriti klub. Vozeći se kući razmišljao sam da li otići u grad na nastavak zabave s Andreom ili u krevet,naravno sam. Odabrao sam ono privlačnije, odlazak kući u krevet i spavanje, nisam požalio,trebao mi je san :)

Ljudi koji me fasciniraju i njihovi biseri....svaki blog ću pisati o nekoliko osoba :)
1) Danas mi je moj kolega P.J. prijetio šamaranjem zbog mog bezobrazluka. Naravno nisam bio bezobrazan. Što sam mu rekao dakle, momak mora riješiti 13 predmeta na faksu do 15.9., on tvrdi da će ih riješiti vjerovali ili ne do 15.7. hahahhahah....how yes no! Ja sam mu rekao da će do 15.7. riješiti 2 predmeta i on se uvrijedio i počeo prijetiti, umjesto da mu moja provokacija bude motiv za rad i uspjeh pa da se on meni naruguje, on pravi cirkus.... Svojim cirkusom pokazuje da ni sam ne vjeruje da može i trećinu toga položiti, bravo kolega! Zašto on to ne može? Zato jer više vremena posvećuje pisanju u bilježnice nego učenju,šteta jer je pametan ali očito još uvijek toga nije svjestan. Sada će ljudi reći zašto se ja bavim drugima? Bavim se drugima zato jer ja tako živim,to je jedan od mojih najdražih hobija,možete me prihvatit takvim kakav jesam ili ne.
2) M.Š. jučer je na tjelesnom svih optuživao da su mu ukrali njegove "nike" hlačice, inače rekao bih da odjeća ne čini nogometaša ali on je svojom tragičnom sinoćnjom predstavom dokazao suprotno,on je nitko i ništa bez hlačica....
3) to je jedna djevojka T.P. , učestalo mi se nabacuje i uvjerava me u svoje ideale bez da sam ju išta pitao,javila mi se prekjučer prvi put i već nakon par poruka shvatio sam da je prečudna, ono po čemu je posebna je to da mi je rekla da sam dijete jer idem na tjelesni, bravo curo!

Bijeli sport....
Opet sam ušao u drugu ligu svoje amaterske lige, prošli put sam neslavno ispao zbog podcjenjivanja protivnika. Nadam se da sam ovaj put naučio pouku te da ću biti barem 50% bolji, tko me čeka? Čeka me jedna od naših glavnih zvijezda, teniski trener iz Zapadnog dijela grada, vrhunski fizički pripremljen te me čeka nemoguća misija u kojoj ću ostavit srce na terenu. Zatim popularni "veteran", vlasnik travnatog terena u predgrađu, čovjek odličnog spina ali protivnik po mjeri, za nadigravanje,vodit ćemo uvjeren sam veliku borbu. Sljedeći je na redu bankar,djelatnik hpb, iskusni tenisač koji smatra da su loptice najvažnija stvar u tenisu, pred mjesec i pol sam odigrao također službeni susret protiv njega, imao sam 4 meč lopte i izgubio sam zbog svoje mentalne indisponiranosti, teško mi je pao taj poraz ali ovaj put pobjeđujem kako god bilo,borit ću se ko lav! I šećer na kraju, čovjek najdužeg jezika i veliki zaljubljenik u sport, La Basche. Dvaput smo odigrali "frendli" meč i oba puta tijesno sam izgubio, obojica smo poznati po izrazitoj borbenosti, no ja sam zdraviji a on fizički nadmoćniji, mentalno sam u prednosti ali sve je otvoreno kada se izađe u subotu 9.3. na teren, neka pobijedi bolji i uporniji, naravno JA!



Uživajte u čitanju i komentirajte :)

SRETNO!

Bsk